marioneta okolnosti
Nesredjena..
da...
danas je veliki dan.. povratak kuci nakon 3 mjeseca..
ne mogu reci da se veselim, ne mogu reci da sam tuzna..
jednostavno mi je svejedno.
nisam svjesna dogadjanja oko sebe, jos mi nije sjelo u glavu..
al jucer sam osjetila nemir.. tezak, boli strasno..
opet me vraca na pocetak.. isti problem.. jednostavno je nemoguce.. nema izlaza.. uvijek me uhvati.. gusenje sa svih strana.. al odlucila sam ovaj put.. ne popustam, radije u ostat na ulici nego dozvolit da se prema meni ponasaju kao prema robu svojih raspolozenja..
neda mi se o problemima.. nece me biti neko vrijeme, bar mislim tako..
a ne znam zasto sam uopce pocela pisati blog, radi rjesavanja problema, ili bar iznosenja, potrage za istima?
ne znam, totalno sam zbrkana i na neki nacin prestravljena..
mislim da sam dosla tu potraziti osobe koje ce razumjeti, ne moje probleme, vec mene..
i sretna sam, jer vidim da ih ima, i hvala svima..
ima vas divnih..
mozda moj put nastavlja sam..
nastojat cu jos doc i davat podrsku onima kojima to treba..
eto pozdrav svim ljudima dobre volje, a i onima 'drugima'.. ;)))
btw. danas sam osjetila proljece u sebi, nakon mnogo vremena, znate onaj osjecaj kraja necega, i pocetak neceg novog..
da, mislim da je to, to..
..
pogresno je zivjeti tudja ocekivanja
zivim pogresno
dali je to zbog straha, ili mozda dio mene to zeli?
dali moje tijelo uvjerava razum da ja to naposljetku i zelim?
zivot mi potvrdjuje svakodnevno da sam marioneta okolnosti..
s pecatom
nemogucnost neovisnosti
a ovisnost ubija,
malo po malo
cini se kao da nema izlaza
al mora ga biti
naci cu ga ja
padam cesto
sputavanja, ili bar pokusaji
cesto me smete u mom naumu, putu,
al dizem se jos ponosnija
jos snaznija
jos vise svoja
jos jace ja
jednom ce se sve sloziti
bas kao puzzle
ah toliko pogresnih slaganja,
vracanja,
popravljanja,
al sad sam tu..
glavno da se na vrijeme otkrilo, shvatilo..
najgora stvar je znati da nesto pogresno radis (za sebe)
i to ponavljati,
al cim ima znanja, cim je ocito samom sebi, nastojati ce se paziti ubuduce,
pa ce se jednog dana iskorijeniti taj korov..
drugi puta cu pametnije
volim, jako, trenutno..
nebi smjela.
znam
mislih, ljubav se da kontrolirat
jer naposljetku; ljubav je odluka
zasto sam je donijela?
bila sam svijesna posljedica koje ce donijet
neuspjeha zbog nemogucnosti
slijepa ulica
put bez izlaza
mozda nekad...-uhvati me nada, koja je lukava, okrutna i iluzija
znala sam
mozda sam je donijela iz potrebe..
nedostatka..
usamljenosti..
trenutka..
vremena..
provjere sebe..
puno je mozda..
a znala sam
da, i uzaludno sada razmisljati, traziti krivca..
sve je posljedica moje odluke, kao i inace cijeli zivot, svaciji za svakoga za sebe
i nosim se s tim
i nosit cu se i dalje
jer sve je to samo zivot
znatizelja.. istrazivanje.. iskusavanje.. provjera svoje snage.. borba.. jacanje.. uspjeh..
i zivim i dalje, uvijek i zauvijek svoj moto
uzivaj u trenutku
i ne osvrci se..
proslost pripada upravo tamo gdje jest
tabletice, pilulice, stovec....
oduvijek sam osjecala odbojnost prema svakoj vrsti tableta.
popila bi je u krajnjem slucaju zubobolje koja je nepodnosljiva, ostalo sve je podnosljivo.
bilo je bolnih 'stvari', al radije bi se sklupcala i propatila dan-dva nego popila nesto.
posto imam groznih problema s grlom i suhim kasljem, jedna doza antibiotika je rezervirana za mene svake zime, jer nije bas lijepo kad te uhvati kasalj u veljaci i traje po pola godine, tj. sve dok se ne nakanim poc po sarene 'tabletice'.
prosle godine, na rektorskom roku iz kemije, koja mi je bila zadnja prilika za proci godinu, uhvatio me suhi kasalj i davi, umirem, suze frcaju, a ne mogu prestat, a moram biti 100% skoncentrirana, mislim toliko me kasalj davio da sam htjela odustat od ispita, zaboravila sam i ono jada sto sam znala. i ne prodjoh..
al' nije samo to razlog neprolaska, naravno, ali je pomoglo..
naime, poticaj za ovaj post je moja rodica koja ujutro pije 10, rucak 6-7, i vecera 6-7, ako ne i vise.
zgrozavam se, nije bolesna, nego kao sto kaze sve su to vitamini, ma moj klinac vitamini, fuj..
vitamine mozemo nadomjestit kroz hranu, ali kaze: ovo je kalcij, magnezij, kalij, riblje ulje, ova za menopauzu, ovaj vitamin, onaj vitamin, vise i ne pitam..
svako malo jedna vise.. guta ih ko bombone, a meni slabo, na neki nacin mi je interesantno..
kaze sve su to tablete bazirane na prirodnom, bez aditiva, bez kemikalija, ali svejedno..
moje pitanje: jel to sve moras uzimat, zasto?
njen odgovor:ne moram, ali bolje se osjecam, odgovor na ovo drugo je GODINE..
e pa iskreno se nadam da ce mene 'godine' postedit, jer necu dobro proci ako jedino rjesenje za lijecit godine budu tablete..
zalit cu rakijom (fuj) kad bude boljelo k'o oni starci gore u nekim selima, odvojeni od svijeta..
kazu da tabletu nikad u usta nisu stavili, a skoro stota na vratima..
hehe, domaca rakijica, thumbs up...
ah, sjetih se sto u meni izaziva takvu odbojnost, naime dok sam bila mala, djed je pio neke sarene tablete,
wow vidi ti ovo , mislim se ja, djede jede bombone a neda meni, smrc..
ma nac cu ih ja sama.. hehe
(budala mala)..
bas su izgledali ko m&m, njami...
nasla ja, napapala se, iako nije bas imalo okus po m&m, al valjalo je, bomboni su bomboni..
uf isuse, nakon sat vremena povracanje.. e to necu zaboravit..
i sad mi je slabo.. yuk bomboni
stavit cu moj ......
posto sam nova u postavljanju slika... stavit cu klinac...
prevelike su slike
neznam jel se to moze kako korigirat
a i neda mi se peglat
jucer sam se peglala s avatarom, nakon sto sam se izmucila pronaci sliku odgovarajucih dimenzija, nije mi je htjelo prihvatiti
ma hebi sve..
viva las vegas
evo uhvatila malo vremana nakon dolaska iz vegasa..
to je zemlja snova..
savrsenstvo..
ako vam se ikada u zivotu puzi prilika da idete negdje, idite u vegas...
ja sam se odusevila..
predivno je..
nisam toliko komplimenata u zivotu cijelom dobila..
vrucina vani ubija, ne moze se disat koliko je prevruce, a u prostorijama trebate jaketu, klima je na max..
to je malo blesavo..
a izlet u grand kanyon je bio nevjerojatan..
isli smo s malim avioncicem, vjetar je bio ubitacan.. cijeli se tresao.. jos strah od visine se nasao tu negdje..
ljudi vriste nazad, a piloti se smiju.. da vam pi... ma.... obojima, glupi ljudi samo su me jos vise vriskom isprepadali.. uf
jedva sam docekala ponovo stat na svoje noge..
mislila sam unajmit konja ili magarca otamo, trebalo bi mi mjesec dana za se vratit u vegas.. al cinilo mi se sigurnije.. vraga sigurnije, puno suma-puno vukova, puno kanjona, puno pustinja.. ah, a jos se vjetar pojacao kad smo se trebali vratiti, ma u p...m...
i nista, zatvori oci i nedaj se strahu.. i PREZIVJELA JA....
grand kanyon je nesto neopisivo.. stavit cu neke slikice pa sami zakljucite
s time se moram pozabavit poslije
lijepo je posjetit vegas na tjedan dana, ali zivjeti tamo bi bilo uzasno, bar ja nebi mogla..
nije mi toliko stalo do gemblanja, nego cijeli taj promet, guzve..
ima posjetitelja vise nego lokalnog stanovnistva.. previse.
k'o stradun u centru ljeta, u srcu sezone.. eto takav je vegas.. mislim cijelu godinu..
puno cura u vjencanicama..
hoteli su nesto nevjerojatno..
hotel 'Venitian' ima svoju rjecicu i gondole i vozi ljude okolo, strop je oslikan kao nebo, a pod su ploce.. tako realno para.. zrak cirkulira normalno kao da vjetric puheta.. bas imas osjecaj da si vani..
ali te nekada taj nebeski svod moze zavarat..
ja i rodica zasjele, neobadale na vrijeme, i idemo poc, izisle vani ono mrak totalni, i ne totalni nego ponoc..
tamo vrijeme staje..
ocarana sam..
debilan dan..
debilni ljudi..
debilno okruzenje..
debilno sve..
glupo crnilo i pesimizam..
sto te budi u meni..?
nestani, ne zelim te, previse je toga, ne mogu sve odjednom..
prozeta ljutnjom, mrznjom, crnim mislima zelim nestat zajedno s tobom!
tako je to kad imas nemirnu noc, kad dan krivo pocne, kad u svemu pokusas pronaci nesto lijepo jer to je tvoj zivot, i koliko god nastojis biti draga, ljubazna, puna ljubavi, crna strana pobjedjuje...
put te vodi ka odustajanju.. mozes / ne moras.. ali budem..
i uvijek tako, nesredjena moja proslosti ja vise nemam snage, tko god me htio ubiti..
ubio me..
i svaki debilni put isto...!
i sutra nastavljamo kao da nista nije bilo... da, upravo tako... ti osjecaji se nakupljaju i nakupljaju, oziljci ostaju.. al zivot ide.. zajedno s njima, cineci se da je sve savrseno, kao da nikada nije bilo niceg 'stranog', 'bol ne postoji' zivot, al dosta mi je!
zelim se istrest, izvikat, dusu boli izbacit iz sebe, no ne dopusta mi...
muci me..
daje mi kusnje koje nisam spremna iskusiti.. nisam jaka dovoljno..
zna to i namjerno me vraca nazad.. namjerno..!
sto li se dogodilo, ne znam gdje sam pogrijesila, zasto me vracas.. shvati, samim vracanjem ne postizemo nista, ne znam gdje grijesim, uvijek isto, ta bol koja ne moze biti preboljena, jos...
butterfly effect jednom rijecju.. da, mozda zavrsim k'o i on..al' neka bude sto prije..
prekidanje rada, zaustavljanje vremena, posvecivanje sebe drugima.. mora tako biti, nema izlaza trenutno
zelim da stane i prestane..
u nemogucnosti vristati, a to se cini kao jedini izbor.
povratak, bol, ljutnja, borba, plac i naposljetku odustajanje..
al' sutra je novi dan, potpuno drugaciji, za novo ucenje, ponavljanje gradiva, sa starim 'nevidljivim' ranama...
da, da.. ova runda je tvoja, sve cesce nosis pobjedu, neka ti..
ja dizem bijelu zastavu.. a kad se predam..
ustrijeli me..
molim te..
muski rode sto zelite reci?
ok.. upoznam rodicinog malog, aj lik je stariji 10 god od mene.. ajde dobro.. i ispocetka sve ok, totalno normalan odnos dok jedne veceri, koja i nije tako drastican dogadjaj al ucinilo mi se cudno, al nije bilo sexualne prirode.. govorio mi je kako ima macke i da se one vole mazit 'evo ovako' i pokaze mi nasloni se na moje rame i stane mazit, rodica cudno pogleda, a ja htjela propast u zemlju, neugodno mi, ne mora mi bas tako pokazivat, znam kako izgleda mazenje...
uglavnom jako je drag, super.. i bilo je par slucajeva gdje su ljudi pomislili da smo u vezi pa su kao komentirali da smo lijep par, i skontala sam da me 'gleda' ono gleda... 10 min se zagleda i ne skida pogled s mene, puno puta sam ga uhvatila tako, prica s nekim i gleda mene, ok, pomislih slucajno je.. i ok, kao prijatelji smo sad.. otisla ja.. dok se nismo ponovo nasli na rucku (jucer), gdje sam ja zagrlila rodicu a potom njega, kao pozdrav, nista drugacije i iznenadio se, ali nisam isla na nista.. i opet me gledao, osjetila sam.. a ok, coek voli gledat lijepe stvari, hehe;), ne, stvarno sam pomislila da svakoga on tako 'gleda' i bi tako.. dok me nije poceo amo reci izbjegavat nakon tog prijateljskog 'pozdrava' zagrljajem, opet danas ga vidim, totalno me izbjegava, ni pozdrava takorec, ni pogleda, a o zagrljajima ni rijeci...(mozda zagrljaj nije bio uzrok takvog ponasanja, neznam) skontam ja da nesto nije u redu i povucem se, nisam mu se ni javila na odlasku, nije brate ni on nista zelio reci, samo je nestao, tako je meni izgledalo..
sta je on htio s time poruciti..?
zna da ja nebi nikada nista imala s tipom koji je zauzet.. ne ostavljam takav dojam jer nisam takva, ne volim se pretjerano dirkat s ljudima s kojima nista vece od prijateljstva nemam..
imala sam slican slucaj, sa tipom koji me je poceo izbjegavat totalno, ovo nisam mogla vjerovat.. htjela sam ga poslat u 3pm, zapitah se sto sam ucinila...? odgovor je nista. tip se sjebo jer sam mu se svidila i mislio je da mora nesto napraviti ali nije znao kako i mislio je da sto ce napraviti ako ga ja zaustavim i nesto pitam, totalno se sjebo ispred mene... nisam mogla vjerovat, i nastalo totalno zahladjenje odnosa koji i nisu postojali, ali ni pozdrava vise nije bilo, pomislila sam, kakvu sam elementarnu nepogodu izazvala da se netko tako ponasa..? odgovor je strah, nemres vjerovat..
i sad sumnjam da je ovo slican slucaj koji sam vec imala.. ali ovaj je stariji, zreliji, otvoreniji, nego ta osoba s kojom sam vec imala ovaj dozivljaj..
i sad sto se dogadja s vama tipovima, sto se dogodilo s ovim da je tako drasticno promijenio ponasanje prema meni.. mozda se sjebo, mozda mu je neugodno, ja mu nisam nikad nicim pokazala da bi htjela nesto s njime.. da nije u vezi mozda bi i bilo nesto, ali ovako NE... neznam, uopce mi nema normalnog objasnjenja, jeli misli da sam se ja zatelebala ili sto...? ili je ovo isti slucaj..? ili se pravi neuhvatljiv, stoli? ja ga sigurno ne pokusavam ulovit.. ali osjecam neki nemir s njegove strane..
daj ljudi pomozite.. jer stvarno neke stvari koje muskarci rade mi nemaju smisla.. al o tom potom.. zato svako iskreno objasnjenje s muske strane, ali i zenske bi pomoglo, jer imam ja jos dosta vremena s njima provest prije nego odem, al glupo mi je donosit neke zakljucke, bez da sam uvjerena u to sto se dogadja.. i glupo mi se ljutit i brinit sto ako nesto krivo recem ili ako uopce ista recem, neznam kako se ponasat..
ali i bez obzira koliko ostajem s njima, htjela bi shvatiti to ponasanje..
svaki komentar je dobrodosao, ne budite skrti.. hehe;)
znam da ce se s vremenom ovo razjasniti i da ce sve biti ok, na moju inicijativu, ali zasto to uopce nastaje i zbog cega dolazi do toga?
dobrrra
Buduci da je naglo zahladilo, imucni postariji supruznici odlucili su na neko vrijeme otputovati u trope.
Buduci da je zena jos morala obaviti neke pretrage kod lijecnika, muz je otputovao jedan dan prije nje, sam.
Kad je stigao, usao je u hotelsku sobu, izvadio prijenosni kompjuter i odmah zeni poslao e-mail. Medjutim, u adresi je izostavio jedno slovo, tako da je poruka zabunom stigla udovici koja je upravo pokopala muza. Nesretnica je upravo pregledavala postu, kako bi procitala izraze sucuti prijatelja i poznanika. Koji trenutak kasnije u sobu je usao njezin sin i vidio majku kako onesvijestena lezi na podu. Pogled mu padne na monitor, gdje je pisalo:
ZA: Moju zenicu
OD: Njezinog prerano otislog muza
NASLOV: Stigao sam!
Najdraza, upravo sam stigao. Vec sam se snasao i vidim kako je sve spremno za tvoj sutrasnji dolazak! Zelim ti sretan put i ocekujem te.
S ljubavlju, tvoj muz!
P.S. Pakleno je vruce ovdje dolje!
nedostatak
zasto nam treba druga polovica..?
zasto se osjecamo tako nesigurni, nesretni, a kad nam u zivot dode on/ona, nitko sretniji od nas..?
zasto nam vlastita ljubav nije dovoljna..?
zasto nismo sposobni sami djelovati..?
JESMO, ali uvijek nas progoni osjecaj praznine, nesto nam fali, nismo potpuni...
zasto nam tu potpunost, srecu, sve najljepse donosi on/ona..?
jeli to mozda nametnuto drustvenim normama pa je postalo primorano..?
mi kao individue smo savrseni, imamo sve sto i svatko drugi posjeduje (duhovno), a ako nemamo nesto sto drugi imaju (materijalno) sposobni smo to postici...
i zasto smo tako slabi na polju ljubavi..?
zajednistvo;
pa i da je samo radi novih zivota..
radi sexa.. bilo bi radi sexa..
ali ljubav.. zasto nam je potrebna..?
a i kad dode kratkotrajna je u odnosu na zivot, izgubi se kroz godine..
preraste u paznju, privrzenost, osobni interes i usluznost..
i opet si bez ljubavi.. al imas kraj sebe neku budalu, pa ti je lakse.. nije ljubav.
zalim jadnike (od kojih sam i ja nekada bila dio) koji su zaljubljeni u ljubav i cekaju, pate, cekaju...
ocekuju da ce ih ispuniti zauvijek, no ne...
ljubav ne postoji... sto je to uopce..?
SAMO RIJEC.. k'o i svaka druga..
osjecaj.. koji nestane prije nego nastane.. iluzija..
..BALON OD SAPUNICE..
